Gustavo Andres-Minor

Jah...pa me nema.Fakat ne znam šta ću sa ovim blogom!?Sad bi ga izbrisao,al kad opet pročitam šta sam pisao...opet razmislim,možda u skoroj budućnosti opet nastavim...a nema se vremena kad te sve pritisne.

Imam toliko napisanih ali neobjavljenih tema,nemam ih kad postavljati...to ti je kad čovjek nema vlastiti INTERNET.To ću isto pokušati promjeniti u skoroj budućnosti...bar pokušati,zna se kakva su vremena.I sad sam ovdje slučajem okolnosti,pa me stid više i pisati ove bezvezarije.

Moram nabaviti internet ukoliko želim da postanem savremeni čovjek!Bar toliko savremen sa 20 godina.Ev ovom prilikom pozdravljam raju koju sam nenamjerno zapostavio,a baš  mi je krenulo sa njima...i onda me odjednom nigdje.

Hajd,valjda ću sljedeći put kad se pojavim objaviti nešto za vaše mozgove.Usput bi vam preporučio da pogledate najkrvaviji anime koji sam gledao:''Fist of the North Star'',fakat je za one iznad 18 god!!

Ajd pozz!!

Long time no see!! Ev konačno se odlučih da se pojavim malo na blogu,i to za dan zaljubljenih.Svim sretnim parovima sve najjj...a ostali,ma niste sami.

Pa raja,šta ima??Dugo nisam bio prisutan,zbog nedostatka vremena i ''vremena'' pa se trudilo i radilo da se nešto stekne,ghk...ma ja,ja...

Nastojat ću se držati stare tematike...nešto što je baš merak.U ovom svijetu jedino do sad što sam razumio je MUZIKA...možda i većina vas.Život je errrrr....ne znam,jednostavno sam živ,tu sam...uživam uz muziku,sad i posao,djevojku i doživi se opet svašta.Žao mi je za neodgovorene komentare,ubrzo ću...Opčaran sam STEPSKOM VUČICOM (hErMINA)... cura ima dara za pisanje.Ima vas još puno,kao npr.moji jarani: Daysleeper-polu_ozbiljni,razumni,racionalni momak(navalite cure,slobodan je)  i Marcus-nimalo_ozbiljni,luckasti,šarmantni momak (takođe slobodan,dakle).

Ovo je bilo samo ukratko kao povratak na staro...ubzo postavljam nove postove,to znači:I'm back!

Navratite ponovo,(a i ne morate)!

                      S poštovanjem...errr 

Otvori svoje oči i isključi misli.Istupi pa zagazi,i pronaći češ oduran trend jako zarazan i raširen do najveće tačke,koji se uvlači pod kožu.Samo zaustavi misli i možeš pronaći sve ono što ti treba.Velike komunikacijske naprave brinu za tebe sve dok se ne ubiješ.I onda njihova prodaja raste nemoguće,''preko krova'' što bi se reklo,utvrđiva se i sabire.Hrani mi glavu sa jednostavnim mislima,ma pusti me da dišem ako nema ničeg korisnog.

Dnevna doza eMTiVia će ti isprati misli sve do ludila,Shannon Hoon i Kurt Cobain će ti pokazati kako ispravno postupiti.Udarit će tvoj najbolji gnjev i poništiti tvoj stav.Manufakturni bijes...tvornični bijes slavnih.Svi heroji su me uznevjerili...sad su mrtvi i pokopani.Jebeni mediji će te srediti,nova moda proniće u staru,a zatim blijedi.Ubijedit će te da je bolje umrijeti nego živjeti,pa jeli?Sve nam blijedi...sad 10 godina traje kao jedno stoljeće,a valja sve što ne valja.

Čekam,u tišini usamljenosti. Želim da se probijem iz ovog kruga zbunjenosti.Spavam,u dubinama izdvojenosti...pokušavam se probuditi iz ove dan-noćne iluzije.Kako se mogu osjećati napuštenim, čak i kad me svijet opkružuje?Kako mogu ugristi ruku koja hrani strance oko mene? Kako mogu znati toliko ne znajući nikoga?Ako mi se učinilo da sam super-čovjek, onda sam sigurno uhvaćen u nesporazumu.

Izaziva suštinu moje duše,i ostavlja me u stanju izolovanosti,dok lutam labirintom samokontrole.Igram se s lavom koji bježi u kavez,pretvaram se iz lopova u prosijaka,idem od boga prema Bogu...spasi nas.

Ispod sunca nema ništa da se sakrije.Ispod mjeseca,stranac čeka u sjeni. Ljudi nestaju...muzika isčezava,raspršiva se kroz kišu.Sanjat ću sa kapima kiše jedan dan.Pada kiša...pada na naše ulice.Pada kiša duboko u raju. Možda sam protratio sve ove godine...godine nisu vrijedne svog vremena, niti jedne suze.Možda sam proveo previše vremena u neznanju i u srdačnosti mojih strahova.

Pogledaj se...ne gledaj u nekog drugog,i reci mi šta vidiš.Znam da je zrak hladan i da su ulice okrutne...ali danas ću uživati u vožnji.I dok hodam kroz svoje mitove,podižem se i tonem poput valova...sa svojim mislima sam omotan i vrše na meni pokus suza.Skriven maskom za prerušavanje,teturam se u svijet...neinspirisan sam.

Ulazim u auto.Nije u okviru mojih očiju da bi vidio...otvori ih,otvori. Ne toliko puno,nego kao kad gledaš čovjeka kojeg mrziš.Još sam budan, nastavljam da se krećem.Rasađujem svoje gluposti.Dobro došao u zemlju pustoši,gdje češ samo pronaći pepeo...ništa drugo osim prašine.Još uvijek budan, donosim promjene,pokrete,život.Tihi molilac je odbačen,nestaje u zraku.Podižem se,tonem i padam s kišom u obliku kapi.Pa opet topim se, isparavam,skupljam i opet padam.Nemam gdje da se vratim...tražim povratak kući...al kiša i dalje pada,i pada,pada...

Jednog lijepog sunčanog dana dok je Marcus ležao u kući,na vratima su se pojavili njegovi rođaci s dva mala slatka blizanca.Pošto je poznato da on jako obožava djecu,na licu je pokazivao znake iznenađenosti i zadovoljstva, dok mu je s druge strane glava pucala od bijesa i jada,djeca.Dobio je zadatak da ih sačuva dok se oni ne vrate iz grada.Blizanci su na prvi pogled ličili na anđele,naravno dok su roditelji prisutni...a čim roditelji izmagle,blizanci pokazuju svoju pravu stranu,KILL THE MARCUS!

 Te mirne noći blizanci su spavali,dok je Marcus u miru gledao BN televiziju i lagano pjevušio svaku pjesmu koja bi se pojavila.Najednom,nestalo je struje.Marcus je tiho opsovao,pridigao svoje oznojelo dupe i počeo tražiti šibicu.Nakon što je upalio svijeću,uzbuđenja su tek počela.Jednog blizanca u krevetu nije bilo. Kućom su odjednom počeli odjekivati zvukovi kao u Trileru Michaela Jacksona.Nije znao da li da osjeća brigu ili paniku,al sve jedno je osjećao bijes zbog prekidanja njegove omiljene emisije.Na sreću,odmah je uočio blizanca koji nedostaje.Sjedio je ispod stola,lagano pljeskao rukama kezeći se Marcusu.Marcus je krenuo prema stolu, i u trenutku saginjanja ispod stola blizanac je gurnuo rukom ladicu koja se istog trena otvorila i zamezila Marcusa u glavu.''Jebem ti djecu,ko ih napravi!!'' –glasno je opsovao,a zatim prigrlio čelo.Dok je došao sebi,blizanca ispod stola nije bilo.POING!!Odjeknulo je čitavom kućom.Marcus se opet našao u deliriju boli.Naime nije vidio da se blizanac tog trena nalazio na stolu čekajući Marcusovo pridizanje koje je dočekano tavom za palačinke.

 Nevini osmijeh sada je dolazio iz usta drugog blizanca,koji je mokrio po Marcusovim nogama.Marcus je hitro zgrabio tog blizanca za nogu,ali odmah je djelovao drugi blizanac koji je preciznim udarcem Marcusove linije u potiljak odmah unesvijestio Marcusa.Nakon nekog vremena Marcus se konačno probudio.Ležao je na podu potrbuške go do pasa,čvrsto svezanih nogu i ruku.Na njegovo iznenađenje,blizanci su sjedili kraj vatre držeći poveći žig u žaru,koji je podsjećao na dijamant iluminata.Znajući šta slijedi, Marcus je počeo sa zadnjim pokušajima spašavanja,deranje.Blizanci su sa podmuklim osmijehom sklonili žig sa žara i primakeli ga Marcusovim leđima.Marcus u tom trenu nije vidio drugog izlaza osim da zapjeva kad mu je najteže...i počeo je:''S kim si sinoć bio da li ona zna,ne zna ona ne zna ona znam samo ja,djevojka za jedno veće misli briga me,a kod tebe su još uvijek moje gaćice...''...blizanci su u tom trenu počeli da se izvijaju,izvrču i uvijaju kao da su bili pod dejstvom neke crne magije.Neka sila ih je držala u zraku,dok su se blizanci nalazili u stanju preobražavanja i gubljenja negativne energije.Preobrazili su se u običnu djecu,i lagano spustili u krevet kao da se ništa nije ni desilo.Marcus je iskoristio energiju i upotrebio je da se izbavi.Došla je i struja.

 Sav izmoren,Marcus je zadnjim atomima snage upalio TV i ponovo prebacio na BN televiziju.Zadovoljan što je dobro pobijedilo zlo,i onako sav iscrpljen,zavalio se na kauč i utonuo u dubok san uz lagane pjesme Tomislava Čolovića.Sljedeće jutro roditelji su došli po blizance.Oduševljeni Marcusovim ponašanjem prema djeci,dobio je velike riječi pohvale za najboljeg odgajivača djece.Čak ga je i jedan od blizanaca poljubio na rastanku,i u tom trenu ga je nešto ujelo za srce,ali je ipak odlučio da i dalje mrzi djecu...i tako je živio sretno i zadovoljno uz BN televiziju do kraja života.

Stojim kraj prozora,oči su mi uperene u mjesec.Nadam se da će moj duh napustiti sjećanja i razmišljanje.Zatvaram prozor,gasim svjetla i bacam se na krevet gdje slike i riječi još tutnje duboko.Previše sam ohol da bi krpom obrisao sve to oko sebe,i tako mirno ležim i čekam da me uhvati san.

Buljim u plafon i pokušavam da ne mislim,postavljam lanac na koji nižem slike i pokušajem da ih povežem,ali nestaje mi osjećaj.Voda mi ne može pokriti sjećanja,a ni pepeo mi ne može odgovoriti na bol.Bože,daj mi snage da udahnem svjež vazduh sljedećeg dana,i da pozovem život van hladnih metalnih okvira.

Pretvori me u pepeo,ili me izdigni gore kao dim iz vatre.Postavi mi krila do raja,ili me ostavi ovdje na krevetu da ležim.Dlan moje ruke širom otvoren, želi dodir njene ruke...sada i zauvijek uvijena u moje srce...ne postojim više, zaspao sam.

                                 PART   II

Šta ako neko kaže,obećanje nam leži ispred?Nade su velike u nekim određenim naučnim krugovima?Živio bi zauvijek,bez smrti.Ali i pored toga leže problemi.Otkrili su nešto sporno,način za život je jak...ali zar ne vidiš da je i pogrešan?Čovječanstvo je dostiglo vrhunac,spremni smo za rat.

Tražimo li našeg neprirodnog vodiča?...naše heroje u bijelim odijelima, koji traže lijek.Okreni se prema svjetlosti i ne boj se sjena koje stvaraju...

Anarhističke moralne vizije...industrije smrti...suočavanje sa nasilnim opozicijama je kao neometani zrak. Etičke inkvizicuje se razmnožavaju... sve je više antagonističkih pogleda.Sviju nas uzima tajni predosjećaj, ali smo još uvijek u labirintu pravila.Imaš li pravo? Imaš li opravdanje? Imaš li pravo uzeti život da bi spasio život?

Ovi ''embrionski'' zemljani....uvijeni u bijesnoj raspravi,biće odbačeni ili zanemareni po naredbi.Neki od nas vjeruju da je to ključ liječenja svih bolesti i dobro čuvanih tajni. Postižemo,otkrivamo,ali jesmo li otišli predaleko?Bježi nam egzistencija,sami se uništavamo.Bezbrižno i neobazrivo klizimo zajedno u propast. Budućnost nekog čovjeka je možda još uvijek zamrznuta,i za vjeru nekog drugog mi odlučujemo. Čudo je naš potencijal,naša svjetlost života.Součavamo se jedan protiv drugog... rastavljamo se.Hoćemo li pomjeriti granice,ili ćemo ih osuditi? Moralna svijest i nauka su se rastavile. Prkosimo našoj smrtnosti.

''Ostaje jedno veliko pitanje,hoće li ti embrioni biti odbaćeni?To je gore nego da ih bacimo?''

''Vi ne znate da će oni biti obdaćeni.Svi ćete vi biti ljudi,koji će se namećati da daruju svoje dijelove za našu anatomiju.Tako to počinje.''

''Ma nema potrebe da koristimo ljudske embrione,imamo tonu klinika koji sadrže embrione.''

''Ovo istraživanje je naučni uspijeh.Znam da skrećemo s puta kojemu ne znamo kraja, ali takva je nauka.Jako mi je žao,žao mi je zbog onih čije su kičme morale biti razrezane...postoje mogućnosti da ih izliječimo.Zabrinut sam za liječenje mladalačkog diabetesa,i ako ovi tipovi naučnog napretka to mogu izliječiti,onda prilično sigurno tvrdim da bi trebalo biti kako je predsjednik Bush rekao;imajte granice.''

''Matične stanice su dio ljudskog bića,i oni se ne bi trebali istraživati na ovakav način,to nema smisla,to je ne etički,ali istovremeno nam daju velika obećanja.''

''Imam 28-godišnjeg sina koji je paraplegičar.I ako postoji najmanja mogućnost da mi sin prohoda,i bude izliječen...onda sam spremna na sve.''

''Ljudi su se razvijali desetinama hiljada godina,i mi sada ubacujemo stanice iz embriona u ljudski mozak.Kako to možemo raditi?''

                          PART  I

TV:''Izrađena je velika anketa odmah poslije govora predsjednika Busha,koji je osigurao fond za istraživanje embrionalne matične stanice.Anketa pokazuje da je pola Amerikanaca to odobrilo, 25% nije odobrilo,a 25% nije sigurno. Većina ljudi nije uopšte znalo šta je embrionalna matična stanica.Ko će biti glasniji,naučnik ili životna stvarnost?A sada što će se desiti je veliki broj zagovaranja u Washington D.C.-u;naučnici,gosti,ljudi koji žele da vide ovo istraživanje dolaze odmah...''

Doktor X:''Zabrinut sam u vezi ovoga.Christopher Reeves je zabrinut u vezi toga.Svi su zabrinuti.Veliko je pitanje, da li cilj opravdava sredstva?Što se tiče istraživanja,da,možemo izliječiti dosta bolesti... još smo skloni razmišljanju.-Ali gdje su vam dokazi?!

Naučnik X:''Ovo je otkriće čovječanstva,ti embrioni,napravljeni su vještački u naučnom okruženju.-U toj fertilizaciji nije Božija volja.-To ljude ne čini manje ljudima,nakon toga.Našli smo se na putu koji je veoma dug,i još ne znamo šta nas čeka.Sad radimo na skupljanju embriona...-Sad radite ovo,sad ono ,ali koja je cijena?

Naučnik Y: ''Kako je moguće da odgodimo to istraživanje?To je staro pitanje,i ako misliš da je istraživanje dobrog rezultata,onda nema problema.Imamo vremena da istražimo te embrije,ako se odobri,dok ljudi pate, nismo baš sigurni da će se ovo pokazati sigurnim lijekom.''

TV:''Izbili su veliki neredi u konzervativnim crkvama...

Parole:Ne možete razvijati ljude!... -Što se toga tiće,oni će se vremenom vratiti kao pravi ljudi...Mislim da bi odgađanje istraživanja bila greška.Ovo istraživanje bi nam moglo omogućiti siguran način življenja,ili bar popraviti kvalitet življenja.

Naučnik Z:''Još uvijek nemamo odgovore,moramo uložiti novac tamo gdje ćemo ubuduće pronaći odgovor...ponestaje nam vremena.''

Crvena boja-novinari\TV

Naranđasta boja-ljudsko razmišljanje

Plava boja-naučnici

Roza boja-doktori

Odmah da kažem da ovaj post nema nikakve veze sa mnom,već je trenutak inspiracije dok sam slušao jednu pjesmu...enjoy!!

Minor:''Zdravo ogledalo.Drago mi je da te vidim moj prijatelju,prošlo je dosta vremena. Bojažljivo tražim...gdje da izliječim rane samo-odricanja''.
Ogledalo:''Dođi sebi čovječe! Probudi se i nađi put s kojeg si sišao! Bio si slijep,cijelo vrijeme si išao jednosmjernom hladnom ulicom bez opstanka. Sad je vrijeme da se suočiš sa problemima...ti odavno izgubljeno dijete.
Devil:''Želim da osjetim kako ti se tijelo raspada! Želim osjetiti kako ti se tijelo trese,dok je ostavljeno u hladnoći!
Ogledalo:''Želim da ti izliječim savjest,ne slušaj ga! Promijeni se i liječi tu dušu koja umire.
Minor:''Rođen sam u svijetu propasti.Okružen sam ljubavlju,al sam sam. Prisiljen sam od života,da se dijelim na dva dijela...roditelji me usmjeravaju.
Ogledalo:''Onda se moraš pobrinuti za svoje gubike i bježati od smrti. Svi misle da znaju najbolje,ali ne daj da ti pune mozak...sam sebe usmjeri.
Devil:''Srce ti je bolesno,pumpa crnu krv natopljenom ovozemaljskim potrebama.Trčiš uokolo bez izlaza i rješenja,pretvarajući svu tvoju bol u sramotu i mržnju.Živiš na svoj način do 21-e godine, bez i jedne brige... samo se zabavljaš.Konzumiraš čitav život ispred sebe,spaljuješ svoj osigurač i udišeš talog života...hahaha...preuzet si opsesijom i sebičnim dječijim igrama.Osveta i srđba su odgovori na tvoje greške.Živiš život dekadencije, jurnjaš bez osjećaja posljedice.Širiš svoje laži od obale do obale,dok pljuješ na one kojima je stalo do tebe.''

Ogledalo:''Ušuti rupo!! Minor,ne slušaj ga!''
Devil:''Posjeduješ bijes bez kontrole,boriš se da odplatiš dug koji je nemoguće odplatiti.Niko ti više ne može reće šta da radiš, gospodariš tuđim životima,dok svoj ni nemaš.''
Minor:''U očima mi je mrlja kilometrima široka,beznadna nesreća prati me cijelim putem.
Devil:''Sad kada vidiš šta si uradio,vrijeme je da zakoračiš u moje kraljevstvo.Svi tvoji grijesi će te ojačati i pomoći ti da razbiješ zatvoreni zid. Dođi meni prijatelju,slušaj me...''
Ogledalo:''Riješi se svog mučenja...želi te prevariti.''
Minor:''Pomozi mi!!....oslobodi me!!''
Ogledalo:''Pusti svoj eho!''
Minor:''Ne mogu da nosim svoj teret.''
Devil:''Ne možeš proći kroz sve ovo sam,prihvati me.''

Minor:''Osjećam se bespomoćno i izloženo.''
Ogledalo:''Naći češ svoj mir!''
Minor:''Daj mi neke upute...pokaži mi put!''
Devil:''Ne možeš stalno bježati i skrivati se!''
Ogledalo:''Bježi iz svoje usamljenosti!Pusti svoju poniznost i čast...otvori se i postani ono što možeš biti!''

Minor:''Pomozi mi! Spasi me! Liječi me!... Ne mogu pobijeći iz ovog zatvora sam.''
Ogledalo:''Svi duhovi mučitelji će nestati ako se otvoriš.Ne možeš tajiti svoje tajne...odvest će te  natrag u samoću!''
Devil:''Moj način je lakši...samo mi se prepusti...dopusti da vladam tobom i tvojim strastima.''
Ogledalo:''Tvoja bojažljiva priznanja...pomoći će ti istjerati destruktivne misli.Sa mojom pomoći znam da češ uspjeti.Budi sa Bogom i spasi se!
Minor:''Slušaj me! Vjerujem ti! Spreman sam da probijem zid ovog zatvora!
Ogledalo:''Nestani đavle! Pobijeđen si! Isprobaj malo dobrote!
Devil:''Aaaahh!!... Vratit ću se ja ponovo!

Svi mi koji smo već u odbjeglim godinama tvrdimo da je život kratak,ali u stvari nije.Sjedi malo pa se bolje prisjeti,koliko si trenutaka proveo...sretnih, tužnih,nikakvih,savršenih...sve je to život.U stvari ga mi i krojimo,pa ga se nekad sjetimo.Ev ja već u dvadesetim godinama nekad sjednem, pa se uz par pjesama prisjetim svakakvih prizora iz prošlosti.I danas ostaje misterija nastanka svijeta,i postanka života...ali oni koji su vjernici,vjeruju da žive život da bi ponovo živjeli zauvijek...zavisno od dijela na ovom svijetu.

Život je težak za razumjeti.Desi se trenutak...koji nisi mogao ni sanjati, sav si sretan...a desi se trenutak,koji nisi mogao ni sanjati, užas,očaj. Kadkad ti naleti inspiracija,možeš pisati cijelu noć,i neke ti se male stvari čine velikim, a nekad čovjek ne vidi velike i dobre stvari oko sebe,dok ih ne izgubi ne zna im vrijednost.Čovjek koji je život proveo bezveze ili nešto slično,reći će da mu je život kratak.Kako i ne bio,kad je vrijeme proveo u dangubljenju. Nekad se naživiš u jednom danu prirode kao u mjesec dana ležanja. Ovo vrijeme nikad ne staje...u stvari ono i stoji ali se mi krećemo...starimo. Život je krug,koji je skoro isti kod svih nas,ali se razlikuje po putevima kojim se kotrljamo. Neki i ne dočekaju svoju starost,a već napuste ovaj svijet... gledano sa druge strane,šta se to desi? Od jednom te nema.Čovjek sa kojim si pričao,zbivao šale,živio...nema ga...leži,tu je,ali spava san iz kojeg se ne budi. Kako je ovo naše tijelo kompleksno.Bezvrijedno je bez onog što mi zovemo duša,šta je sa njom?E tu misteriju razotkriva samo vjera,i svaki će čovjek s vremenom shvatiti svoju egzistenciju,svako na svoj način...ali ipak će reći da ima veća sila.To nam uvijek padne na pamet tek onda kad nas zadesi nevolja.A vidi sad ovo:''Nalaziš se u zatvorenom prostoru.Nema izlaza.Zatvoren si između četiri zida...voda laganim tempom ispunjava prostor u kojem se ti nalažiš.Hvata te panika...zapomažeš, urlaš nebi li te iko čuo pa ti pomogao...ali nema nikoga.Voda dostiže viši nivo... pomirio si se sa krajem,ali ipak još stvaraš nemoguću nadu... hoćeš li spomenuti nekog drugog,to je do samog tebe,ali svejedno umireš...Sve stvari koje nisi uradio, odjednom ti sjevaju u očima...voda ti ne dozvoljava da dišeš,guši te...nema spasa.Koja je tvoja misao?Moliš li Boga za oprost,ili se još nisi oslobodio panike?''To je samo primjer koji pokazuje koliko zanemarujemo neke stvari na ovom životu.Jel život samo ''živi dok ga živiš''? To ovisi o samom tebi. Bilo kako bilo,život nije kratak...ili je možda hrpa slika u našoj glavi?